O Inox-u

19, Veljača, 2010 0 Komentara

Osnovne vrste inoxa

Najčešće korišteni nehrđajući čelici su legure sa Cr i Ni. Lako se prepoznaju tako što su u početnom stanju nemagnetični.

Neke od vrsta su:

1.4301 (AISI 304, A2, V2A, 18/8, 18/10), EN 10088: X5CrNi18-10
Ovo je daleko najkorištenija vrsta. Prednosti ovog materijala leže u tome da se može oblikovati i dobro zavarivati. Ta svojstva omogućavaju izvedbu složenih oblika, oštrih rubova i nevidljivih varova.
1.4307 (AISI 304L) EN: X2CrNi18-9
Ova varijanta je slična prethodnoj ali sa manjim postotkom ugljika. Koristi se kod konstrukcija gdje je debljina vara veća od 6mm.U blizini morske obale atmosfera sadrži halogenide (osobito kloride) koji sa vlagom padaju na elemente od inoxa: Pri sušenju vlaga isparava a kloridi ostaju i taj se proces stalno ponavlja tako da se na elementima od inoxa (i drugim vanjskim elementima) nalazi veća koncentracija klorida nego u zraku. Isto se događa i ukoliko dolazi do prskanja morskom vodom… U ovakvim otežanim uvjetima gdje je potrebna veća otpornost na koroziju koristimo inox legiran sa molibdenom (Mo). Ovu vrstu inoxa često nazivamo i A4:
1.4401 (AISI 316) EN : X5CrNiMo17-12-2
Po sastavu Cr i Ni ova vrsta je slična vrsti 1.4301 (304) Cr 17% i Ni 12% ali sadrži dodatno 2 – 2,5% Mo. Često koristimo i oznaku A4 ili američku 316.
1.4404 (AISI 316L) EN X2CrNiMo17-12-2
Ova vrsta je ekvivalent vrsti 1.4307 uz dodatak Mo. Primjenjuje se kod konstrukcija sa debljinom varova preko 6 mm
1.4571 (AISI 316Ti) X6CrNiMoTi12-12-2
Kod ove vrste umjesto smanjenog udjela ugljika dodan je Ti koji osigurava da var iako neobrađen ostaje otporan na koroziju. Koristi se kod varova većih od 6mm. Ovaj materijal se ne može polirati i koristi se samo u situacijama gdje izgled nije valjan.

[wpdm_file id=1]

[wpdm_file id=2]

[wpdm_file id=3]

[wpdm_file id=4]

 

 

Komentirajte

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *